Sud je u presudama od 28.03.2025. ocijenio da osporeni Zaključci nisu doneseni na pravilan i zakonit način zbog kršenja proceduralnih pravila, na primjer, jer nije naveden broj i datum Studije uticaja na okoliš; obrazloženje je bilo nepotpuno i nejasno i sl.
Presuda: HE “Janjići”
Presuda: HE “Vranduk”
O HE “Janjići”
Bitno je istaći da su mještani mjesne zajednice (MZ) Janjići i građani grada Zenice od početka planiranja ovog objekta bili protiv izgradnje HE “Janjići”, te su tim povodom uputili i Građansku inicijativu u cilju zaštite svojih prava na učešće u postupku, u smislu primjene drugog stuba Aarhuske konvencije, kao i u smislu očuvanja okoliša u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša FBiH.
Naime, područje na kojem se planira izgradnja HE “Janjići” jedno je od posljednjih predjela rijeke Bosne u kojem su se povukle i utočište pronašle različite biljne i životinjske vrste, a mnoge od njih su kritično ugrožene, poput ribe glavatice (lat. Salmo marmoratus) te vidre (lat. Lutra lutra). Inače, ovaj predio poznat je i po tzv. Janjićkim adama i slapovima, koji su jedinstven prirodni fenomen.
Nadalje, samom izgradnjom HE “Janjići”, mnogi mještani mjesne zajednice Janjići i okolnih MZ bili bi primorani da se isele, jer izgradnja HE “Janjići” podrazumijeva i izgradnju akumulacije. Postojanje akumulacije, pored trajnog mijenjanja ekoloških karakteristika rijeke, negativno utiče i na kvalitet zraka, jer prisustvom veće vodene površine dolazi do isparavanja i stvaranja kondenza, te se mijenja okolna klima, postaje toplija, što pogoduje i najezdi komaraca u ljetnom periodu.
Sam grad Zenica već je uveliko opterećen u pogledu kvaliteta zraka zbog prisustva različitih industrijskih pogona i blizine TE “Kakanj”, tako da su tok i slapovi rijeke Bosne jedni od rijetkih prirodnih “ventilatora” koji snižavaju temperaturu i dopremaju svježu opskrbu kisikom. Međutim, izgradnjom HE “Janjići”, zračni koridor biće prepriječen i trajno osiromašen, dok će rijeka Bosna postati usporena. Mjesto izgradnje brane HE “Janjići” postat će zona sakupljanja mulja, otpada i otpadnih materija, koje će se morati periodično ispuštati nizvodno od HE, s obzirom na princip rada svake HE. Na taj način lokalne zajednice i grad Zenica biće dodatno opterećeni povećanjem otpada i smrada od mulja, koji u ovim okolnostima uvijek sadrži teške metale.
Navedeni opis samo je jedan od bitnih razloga zbog kojih su građani Zenice i mještani okolnih mjesnih zajednica, prikupljanjem više od 1500 potpisa, nastojali spriječiti izgradnju ovog objekta. Upravo iz ovih razloga zakonski je predviđena i veoma bitna prethodna procjena uticaja na okoliš.
Prema tome, izdavanjem osporenog akta, tuženo ministarstvo je na grub način prekršilo svoje obaveze u oblasti zaštite okoliša te je direktno doprinijelo ograničavanju prava svakog potpisnika građanske inicijative od 07.04.2021. Upravo zbog kršenja različitih zakona FBiH, njemačka razvojna banka KfW je početkom 2022. godine odlučila raskinuti Ugovor o kreditu vrijedan više desetina miliona eura sa Zainteresovanim licem.
Izvor: Mještani
PRAVNO POJAŠNJENJE PONESENIH TUŽBI AARHUS CENTRA U BIH:
Pobijani akt: Zaključak br. UPI 05/2-02-19-5-83/21-2 AK od 24.12.2021. (HE “Janjići”)
Pobijani akt: Zaključak br. UPI 05/2-02-19-5-82/21-3 AK od 29.12.2021. (HE “Vranduk”)
Aarhus centar u BiH podnio je dvije tužbe u aprilu 2022. godine zbog nepravilno primijenjenog materijalnog zakona, kršenja pravila postupka i pogrešno utvrđenih zaključaka u pogledu činjeničnog stanja u smislu člana 12. Zakona o upravnim sporovima FBiH, prilikom donošenja pobijanih akata, izdatih od strane službenika tuženog ministarstva (FMOIT), kao i zbog kršenja odredbi Aarhuske konvencije prilikom dostavljanja traženih informacija.
Dispozitivom pobijanih akata, tuženo ministarstvo je odbacilo zahtjev JP Elektroprivreda BiH d.d. (zainteresovano lice) za izdavanje okolinske dozvole za projekat izgradnje HE “Janjići” sa proizvodnim kapacitetom do 16 MW i HE “Vranduk” sa proizvodnim kapacitetom do 20 MW, vezano za obnavljanje okolinskih dozvola, “iz razloga što hidroelektrane ne podliježu obavezi pribavljanja okolinske dozvole.” Naime, kao što je tuženo ministarstvo u obrazloženju pobijanih akata navelo, u Prilogu I. Uredbe kojom se utvrđuju pogoni i postrojenja koja moraju imati okolinsku dozvolu (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 51/21, u nastavku teksta: Uredba), “hidroelektrane ne podliježu obavezi pribavljanja okolinske dozvole.” Navedena Uredba objavljena je u Službenim novinama FBiH dana 30.6.2021. godine, odnosno dva mjeseca nakon što su zahtjevi za obnavljanje okolinskih dozvola od strane zainteresovanog lica podneseni, s obzirom na to da su oba podnesena 27.04.2021, kao što je navedeno u dispozitivu pobijanih akata. Navedenim slijedom se može zaključiti da je tuženo ministarstvo primijenilo Uredbu retroaktivno u oba slučaja.
Inače, u članu 11. Uredbe stoji sljedeće:
“Postupci koji predstavljaju predmet ove uredbe, a koji su započeti u Federalnom ministarstvu i kantonalnim ministarstvima ili nisu pravomoćno okončani prije stupanja na snagu Zakona, biće okončani u skladu sa Pravilnikom o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu (‘Službene novine Federacije BiH’, broj: 19/04 i 1/21), u skladu sa odredbom člana 146. stav (6) Zakona.”
Novi Zakon o zaštiti okoliša FBiH (“Sl. novine FBiH”, br. 51/21) stupio je na snagu početkom 2021. godine, a objavljen je 24.2.2021. u Službenim novinama FBiH. Uredba je objavljena 30.6.2021., a zainteresovano lice je zahtjev za obnovu okolinskih dozvola podnijelo 27.04.2021. Prema tome, jasno je da se u ovim slučajevima trebao primijeniti novi Zakon o zaštiti okoliša FBiH. No, postavlja se pitanje retroaktivne primjene Uredbe u odnosu na izdavanje pobijanih akata.
U obrazloženju pobijanog akta, str. 2, para. 1, tuženo ministarstvo se poziva na priloženo pravosnažno rješenje kojim je dato načelno odobrenje za građenje složene hidroenergetske građevine – hidroelektrane “Janjići” i HE “Vranduk” na rijeci Bosni, izdato od strane Federalnog ministarstva prostornog uređenja, kao bitan razlog zbog kojeg nije naložilo prethodnu procjenu uticaja na okoliš, jer, između ostalog, navodi: “za projekat izgradnje hidroelektrane Janjići nije potrebno provoditi ponovljen postupak procjene uticaja na okoliš jer je taj postupak ranije okončan…u postupku ishodovanja ranije izdate okolinske dozvole za izgradnju HE ‘Janjići.’” Prema tome, prilikom donošenja pobijanih akata, tuženo ministarstvo se pozvalo na ranije izdate okolinske dozvole iz 2016., a čiji je rok trajanja cca pet (5) godina, u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša FBiH.
Međutim, gore navedenom Uredbom je određeno da se više neće izdavati okolinske dozvole za sve hidroenergetske objekte. Ali, Uredbom o projektima za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš i projektima za koje se odlučuje o potrebi procjene uticaja na okoliš (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 51/21), u članu 4. stav (1) nalaže se obaveza provođenja procjene uticaja na okoliš za “projekte u Prilogu I.”, gdje se u Prilogu I. pod rednim brojem 33. navode “hidroelektrane.” A u svom obrazloženju, tuženo ministarstvo ne navodi nove zakonske izmjene u ovom pogledu, niti obavezu vršenja procjene uticaja na okoliš u odnosu na hidroenergetske objekte kao što su HE “Janjići” i HE “Vranduk.”
Istina je da je i Uredba o projektima za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš i projektima za koje se odlučuje o potrebi procjene uticaja na okoliš objavljena u Službenim novinama FBiH dana 30.06.2021., odnosno nakon što je zainteresovano lice podnijelo zahtjev za obnavljanje okolinskih dozvola, ali u slučaju ove Uredbe, tuženo ministarstvo je nije retroaktivno primijenilo. Umjesto toga, fokus je ostavilo na retroaktivnoj primjeni Uredbe kojom se utvrđuju pogoni i postrojenja koja moraju imati okolinsku dozvolu, u odnosu na postojanje načelnog odobrenja za građenje složene hidroenergetske građevine HE “Janjići” i HE “Vranduk”, koje su ishodovane na osnovu prvobitnih okolinskih dozvola iz 2016., a koje kao takve više ne postoje za sve hidroenergetske objekte.
Prateći tumačenje tuženog ministarstva u obrazloženju pobijanih akata, može se zaključiti da se tuženo ministarstvo prilikom pripreme svog obrazloženja vodilo logikom člana 12. stav (3) Uredbe kojom se utvrđuju pogoni i postrojenja koja moraju imati okolinsku dozvolu, a u kojoj stoji:
“U slučaju da realizacija projekta nije počela, a izdata je okolinska dozvola prije stupanja na snagu ove uredbe, te do dana podnošenja zahtjeva za obnovu okolinske dozvole nije pribavljena građevinska dozvola, postupak se provodi u skladu sa odredbama podzakonskog propisa iz člana 68. stav (1) Zakona…”
A u članu 68. stav (1) Zakona o zaštiti okoliša FBiH stoji da:
“…a) projekti za koje se obavezno provodi procjena uticaja i b) projekti za koje o obavezi provođenja procjene uticaja odlučuje nadležno ministarstvo na osnovu kriterija u pojedinim slučajevima o obavezi provođenja procjene uticaja i o obimu procjene uticaja…”
Izvor: Mještani
Prema tome, kao relevantan kriterij, prilikom odlučivanja da li je potrebno naložiti provođenje procjene uticaja na okoliš, tuženo ministarstvo je uzelo u obzir okolnost da postoji priloženo pravosnažno rješenje kojim je dato načelno odobrenje za građenje složene hidroenergetske građevine – hidroelektrane “Janjići” i HE “Vranduk” na rijeci Bosni, od strane Zainteresovanog lica, te da se u tom kontekstu treba primijeniti član 12. stav (3) Uredbe kojom se utvrđuju pogoni i postrojenja koja moraju imati okolišnu dozvolu, a prema kojem Zainteresovano lice, s obzirom na to da ima građevinsku dozvolu, tj. načelno odobrenje za građenje složene hidroenergetske građevine, nema obavezu provoditi prethodnu procjenu uticaja na okoliš.
U tužbama, Aarhus centar u BiH je istakao negodovanje sa aspekta retroaktivne primjene navedene Uredbe, jer je protivna materijalnom zakonu, odnosno Zakonu o zaštiti okoliša FBiH, a koji je stupio na snagu prije upućivanja Zahtjeva za obnovu okolinskih dozvola od strane Zainteresovanog lica.
Prema tome, u ovim konkretnim slučajevima, tuženo ministarstvo je bilo dužno isključivo primijeniti odredbe Zakona o zaštiti okoliša FBiH, gdje u članu 65. stoji sljedeće:
“(1) Federalno ministarstvo provodi postupak procjene uticaja na okoliš.
(2) U postupak procjene uticaja uključuju se zainteresovane strane, nadležni organi, udruženja građana i zainteresovana javnost.”
A u članu 64. Zakona stoji da:
“Za projekte koji mogu imati znatan uticaj na okoliš, obzirom na njihovu prirodu, veličinu ili lokaciju, provodi se procjena uticaja na okoliš i pribavlja rješenje o odobravanju studije o procjeni uticaja na okoliš (u daljem tekstu: rješenje o odobravanju studije), u skladu sa ovim Zakonom.”
Dok u članu 68. stav (1), kako je gore navedeno, stoji:
“… projekti za koje se obavezno provodi procjena uticaja i b) projekti za koje o obavezi provođenja procjene uticaja odlučuje nadležno ministarstvo na osnovu kriterija u pojedinim slučajevima o obavezi provođenja procjene uticaja i o obimu procjene uticaja…”
Prije stupanja na snagu gore navedene Uredbe, na snazi je bio Pravilnik o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu (“Službene novine Federacije BiH”, broj: 19/04 i 1/21), gdje u članu 4. stav (1) tačka a) podtačka 4. stoji:
“Pogoni za proizvodnju hidroelektrične energije sa izlazom većim od 150 kW.”
Prema tome, umjesto da je retroaktivno primijenilo Uredbu kojom se utvrđuju pogoni i postrojenja koja moraju imati okolišnu dozvolu, tuženo ministarstvo je bilo dužno primijeniti odredbe novog Zakona o zaštiti okoliša FBiH te Pravilnika o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolinsku dozvolu, a koji su bili na snazi u momentu kada je Zainteresovano lice podnijelo Zahtjeve za obnovu okolinskih dozvola krajem mjeseca aprila 2021.