Intervju sa dr. Ludwigom Kramerom - Upravni postupci trebaju biti otvoreni i transparentni

Details

Created on Friday, 18 October 2013 10:42

U sklopu projekta Unaprijeđenje vladavine prava kroz jačanje pristupa pravosuđu u okolišnim pitanjima, koji provodi Misija OSCE-a u BiH, a u kojem učestvuje i mreža Aarhus centara u BiH, obavili smo razgovor sa dr Ludwigom Kramerom, jednom od eminentnih stručnjaka u oblasti okolišnog prava Evropske unije. Autor je više od 200 tekstova o ekološkim zakonima i 20 knjiga. Bio je sudija preko 30 godina, predavao evropsko okolišno pravo na više od 50 univerziteta u Evropi i Sjevernoj Americi i direktor je Aarhus centra EU, koji djeluje pri organizaciji ClientEarth.

1) Možete li nam reći nešto više o vezi između Aarhuske konvencije, EU i nacionalnog prava?

Aarhuska konvencija je prihvaćena od strane EU i zbog toga je dio prava Evropske unije (član 216 (2) Ugovora o funkcionisanju Evropske unije). To ne može izmijeniti Ugovor o EU, ali prevladava nad propisima i direktivama EU, ukoliko postoji sukob. Kako nacionalno zakonodavstvo EU država, preovladava nad propisima i direktivama, ovo se takođe odražava na odnos između Konvencije i nacionalnog prava

2) Bili ste sudija preko 30 godina i vodite pravnu konsultantsku firmu za pitanja okoliša. Kakva su Vaša iskustva kada su u pitanju upravne procedure? Postoji li veliki broj pokrenutih upravnih sporova i da li građani odustaju od njihovog pokretanja zbog troškova postupka, koji mogu biti različiti od slučaja do slučaja?

Aarhuska konvencija je bazirana na konceptu da upravni postupci trebaju biti otvoreni i transparentni. To praktično znači da uprava treba građanima omogućiti pristup informacijama na njihovu inicijativu. Mnogi građani ne vole da mole za pristup informacijama, dakle upravni postupak služi kao sredstvo preusmjeravanja. Ovome se dodaje i dužina postupka, uključeni troškovi kao i nevoljnost uprave da informacije učini dostupnim.

3) Možete li nam reći nešto više o najvažnijim karakteristikama directive 2003/4 u vezi sa pristupom okolišnim informacijama?

Direktiva 2003/4 je većinom uređena prema članovima 4 i 5 Aarhuske konvencije. U nekim tačkama, ona je i opsežnija od Konvencije. To znači, da 28 država članica EU raspolaže sa nacionalnim zakonodavstvom koje je vrlo slično direktivi 2003/4. Naravno, to ne znači da je primjena direktive ista svugdje: Skandinavske zemlje i Holandija su mnogo otvorenije u pružanju informacija nego npr. Španija ili Grčka: administracija želi zadržati informacije za sebe, a to im daje moć i uticaj - a nitko ne voli dijeliti vlast.

4) Koliko je ClientEarth uradio u pogledu transparentnosti informacija i pod kojim uslovima javnost može imati pristup EU dokumentima?

ClientEarth nastoji promovisati otvorenost i transparentnost na nivou EU. Ovo je dug put, EU administracija nije različita od administracije neke države. Unutar EU, nema ni odgovarajućeg mehanizma praćenja koje provode mediji, TV, javno mijenje ili Evropski parlament. Postoji 28 nacionalnih javnih mišljenja, ali ne i EU javno mišljenje. Svi novinari izvještavaju iz Brisela, što je interesantno za njihovu publiku. To vrijedi i za bh novinare, kao i za talijanske, njemačke i druge novinare. Dakle, dug je put da se Aarhuski prinicipi počnu primjenjivati na EU nivou. Ali, mi smo svjesni toga.