Koji otrovi vrebaju iz namirnica?

Detaljnije

Kreirano Thursday, 06 June 2013 15:00

Posljednjih sedmica u regiji je goruća tema količina nezdravih tvariu namirnicama koje svakodnevno konzumiramo, piše Index.hr.

Razne vrste toksina prisutne su u hrani i piću koje redovno unosimo u svoj organizam, a ako će vas zanimati u kojoj količini su dozvoljene u hrani, Ministarstvo poljoprivrede na svojoj internet stranici ima objavljen Pravilnik o toksinima, metalima, metaloidima te drugim štetnim tvarima koje se mogu nalaziti u hrani.

A ono šta biste trebali znati jest činjenica da su štetni utjecaji hrane s plijesnima otkriveni još u Kini prije više od 5.000 godina, pišeTelegraf.rs. Naravno, nije svaka plijesan otrovna. Ono što je čini otrovnom je proizvodnja tzv. mikotoksina, odnosno produkta ili poluprodukta nastalih u procesu metabolizma plijesni, a upravo oni imaju negativne biološke posljedice na ljude i životinje koji ih preko hrane konzumiraju. 

Do sad je poznato stotinjak vrsta plijesni koja proizvodi mikotoksine, a njih pak postoji više od 300 vrsta različitih razina štetnosti. 

Ozbiljnije su se počeli proučavati pred pedesetak godina kad je otkriveno da je za smrt velikog broja pilića u Engleskoj kriva smjesa hrane od kikirikija u kojoj se nastanila gljivica koja proizvodi hemijski spoj kasnije nazvan aflatoksin, koji je danas najpoznatiji mikotoksin.

Ljudi su mikotoksinima izloženi putem kontaminiranih namirnica, a bolesti koje uzrokuju javljaju se u akutnom ili kroničnom obliku te se nazivaju mikotoksikozama. Njihove su posljedice jasno izraženi simptomi trovanja, ponekad i smrt. Kronični oblici mikotoksikoza uzrokuju karcinome, poremećaje hormonalnog sustava, probleme s imunološkim sustavom, cirozu jetre i oštećenje bubrega, a mogu biti i uzročnici pobačaja. Mikotoksini se pritom godinama skupljaju u organizmu, u masnom tkivu, mliječnim žlijezdama, mišićima i kostima.

Vrste mikotoksina

Plijesan koja proizvodi ove otrove najčešće se javlja u žitaricama i stočnoj hrani.

Aflatoksini

Dijele se na više podvrsta i najopasniji su od svih mikotoksina. Razvijaju se među žitaricama i orašastim plodovima. Preko stočne hrane mogu doći u mlijeko i mliječne proizvode. Uzrokuju bezvoljnost, mršavljenje, smanjenu elastičnost krvnih žila i unutrašnja krvarenja, neurološke poremećaje, ozbiljne promjene u probavnom sistemu – proljev, povraćanje, grčeve, crijevna krvarenja, krvarenja bubrega, žuticu, oštećenja i rak jetre.

Okratoksin A

Javlja se u žitaricama, kafi i grožđu. Uzrokuje probleme u mokraćnom sistemu i oštećenja bubrega, a ima i kancerogeno djelovanje.

Trihoteceni

Obuhvaćaju mnogo podvrsta, a najčešće se otkrivaju u pšenici, kukuruzu, zobi i ječmu.

Uzrokuju negativne promjene u cijelom tijelu (npr. osip na koži),stvaraju ozbiljne poteškoće s disanjem i krvarenje iz pluća; napadaju živčani sistem, manifestirajući se glavoboljama, drhtavicom, slabom koordinacijom pokreta i depresijom.

Zearalenon

Najčešće je prisutan u kukuruzu, ali i u pšenici, riži, soji, ječmu i prosu. Izaziva preuranjeni pubertet kod djece i razne probleme reproduktivnih organa, uključujući i neplodnost.

Namirnice najizloženije razvoju plijesni

Žitarice: kukuruz, pšenica, zob, raž, ječam i riža
Orašasti plodovi: bademi, lješnjaci, pistacija, orasi i kokosov orah
Mahunarke: kikiriki i soja
Voće: najčešće grožđe i smokve te suho voće
Napici: kafa, kakao, vino i pivo
Mliječni proizvodi: mlijeko i sirevi
Prerađeni proizvodi: brašno, kukuruzne pahuljice i hrana za dojenčad

Mikotoksini mogu nastati u svim fazama obrade namirnica, a procesu proizvodnje hrane njihov se razvoj može spriječiti raznim metodama, no nijedan postupak nije efikasan za uništavanje već nastale plijesni. Nije je moguće uspješno ukloniti vodom, odnosno pranjem, a otporna je i na kuhanje i prženje.

Kako se boriti protiv toksina

Ipak, postoji rješenje za eliminaciju toksina, a taj se proces mora odviti u probavnom sistemu te se na taj način spriječiti njihova apsorpcija u krvotok. Za to se koriste tvari koji se nazivaju adsorbensi i pomoću kojih većina toksina iz organizma izađe putem fekalija. Oni se uzimaju nakon obroka, a najpoznatiji su zelena glina i zeolit. Na sebe vežu mikotoksine te ih izbacuju iz tijela.

Osim toga, mogu vam pomoći i prirodni antioksidansi. U borbi protiv mikotoksina najčešće se spominje češnjak, korijandar i biljke koje sadrže puno klorofila: npr. brokula ili određene vrste algi. Takođe, vjerojatno su vam poznate i metode kao što su boravak u sauni ili razne vrste postova - post na voću i povrću, post sa sokovima, post na vodi.

Također, preporučuje se kupovati svježe namirnice ili, u specifičnim slučajevima, zapakirane: na primjer, manja je mogućnost razvitka plijesni na vakumiranim žitaricama, orašastim plodovima i suhom voću nego na onima u rinfuzi.

Procjenjuje se da je oko 30 posto svjetske proizvodnje žitarica u određenoj mjeri zagađeno mikotoksinima.

Vijest: radiosarajevo.ba

Ambasador Švedske u BiH Bosse Hedberg i šef Misije OSCE-a u BiH Ambasador Fletcher Burton u posjeti Aarhus centru u Sarajevu

Detaljnije

Kreirano Thursday, 06 June 2013 14:58

Sarajevo, 27. februar 2013.godine

Šef Misije OSCE-a BiH ambasador Fletcher M. Burton i Ambasador Švedske u Bosni i Hercegovini Bosse Hedberg sa saradnicima je 26. februara posjetio Aarhus centar Sarajevo radi upoznavanja sa aktivnostima koje Centar provodi i budućim planovima. Posjeti su se pridružili i predstavnici Odjela za zaštitu okoliša Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa u BiH. U narednom periodu najavljeno je da će biti otvorena još dva ovakva centra, odnosno jedan u Banjoj Luci, a drugi u Tuzli.

"Nastojimo da uspostavimo partnerski odnos sa Evropskom unijom kako bismo pronašli lokalne partnere u ovom poslu, ali isto tako prenijeli uspješnost rada Aarhus centra u Sarajevu na druga dva koja trebaju biti otvorena u Banjoj Luci i Tuzli", istakao je Burton.

Otvaranjem dvaju novih centara stvorit će se jaka mreža Aarhus centara ne samo u BiH već i čitavoj regiji. Uz ova tri centra, koja će postojati u BiH, ukupan broj centara u jugoistočnoj Evropi biće 13, a upravo taj broj je potreban kako bi se uspješno mogla implementirati  Aarhus konvencija.

Vijest: Avaz 1, Avaz 2, FTV, Oslobođenje

Koalicija klime i čistog zraka obilježila prvu godišnjicu

Detaljnije

Kreirano Thursday, 06 June 2013 14:55

Koalicija klime i čistog zraka - globalni pokret za značajno smanjenje emisije čađi, metana i drugih tvari koje su poznate kao kratkotrajane klimatske onečišćujuće tvari (SLCPs) – proslavila je svoju prvu godišnjicu 20.februara 2013. Koalicija, koja se sastoji najmanje od 50 partnera, je uložila međunarodne napore za podizanje svijesti da se  glavne ekološke i ekonomske prednosti mogu postići smanjenjem emisije SLCPs.

27 zemalja, Europska komisija i 28 nedržavnih organizacija se  pridružilo Koaliciji kako bi pružili podršku akcijama, u nizu privrednih sektora, uključujući i prijevoz  nafte, plina i otpada, a sve u cilju smanjenja emisije SLCPs.

Prema istraživanjima UNEP-a, djelovanje na smanjenje emisije crnog ugljika i metana imaju potencijal da uspore globalni porast temperature i do 0,5 ° C do 2050,te smanjenjem  onečišćenja zraka smanjuje se i broj  smrtnih slučajeva te se može izbjeći oko 30 miliona tona godišnjeg gubitka usjeva.

Pored brojnih aktivnosti, CCAC usko surađuje sa  10 glavnih gradova, uključujući Rio de Janeiro, Lagos, Stockholm, Accru, i Tokijo, kako bi ubrzali proces smanjenja metana iz odlagališta i smanjenja crnog ugljika ili 'čađi' od spaljivanja otpada.

Također je udružio snage sa Partnerstvom za čista goriva i vozila za smanjenje emisija ugljičnog dioksida ili 'dima' iz teških teretnih vozila kao što su kamioni  uvođenjem  niskosumpornih goriva i strožijih emisijskih standarda u Aziji i Latinskoj Americi.

Koalicija također koordinira aktivnosti na rješavanju hidrofluorocarbona (HFC) – obično se nalaze u klima uređajima i hladnjacima.

Dok HFC emisije trenutno predstavljaju manje od 1% sadašnjih ukupnih stakleničkih plinova njihov utjecaj na  zagrijavanje je izuzetno jak, a ako ostanu neprovjereni, mogli bi biti odgovorni za 7-19% emisija ugljičnog dioksida do 2050.

Izvor: UNEP